Povijesni pogled

BJELOVARSKO-KRIŽEVAČKA BISKUPIJA

Dioecesis Bellovariensis-Crisiensis

 

Osnutkom Zagrebačke biskupije 1094. godine i ovo je područje ušlo u razdoblje svojih pisanih tragova. Tako već Felitijanova povelja, iz 1134. godine, spominje osnutak Zagrebačke biskupije, kojoj je bio dodijeljen posjed Dubrava, dok se kasnije spominju Čazma i Ivanić (Kloštar). U razdoblju do sredine 16. stoljeća, najznačajnije mjesto je Čazma, koju je utemeljio zagrebački biskup Stjepan II. Babonić 1232. godine i u njoj Čazmanski kaptol s 12 kanonika. Dao je ondje sagra­diti i dvije crkve. Zborni kaptol Sv. Duha djelovao je u Čazmi kao locus credibilis do 1548. godine, kad seli pred turskom najezdom u Zagreb. U Čazmi je bilo drugotno sjedište zagrebačkih biskupa, koji su ondje često boravili do sredine 16. stoljeća, izdavali svoje službene isprave, pisali oporuke, a neki su ondje i umrli. Ondje je uz Kaptol i Čazmansku prepozituru bilo više redovničkih zajednica, crkava i drugih ustanova. Po Čazmi je nosio ime i Čazmanski arhiđakonat, koji je 1501. godine imao na svojem području 41-u župu te značajne srednjovjekovne gradove utvrde na Moslavačkoj gori, sve do Carića, sa samostanima franjevaca i pavlina. Čazmu će okupirati Turci i on­dje osnovati svoj Čazmanski sandžak 1552. godine, a po oslobođenju Čazma će biti pripojena Hrvatsko-slavonskoj vojnoj granici (krajini). Istu sudbinu slijedio je od 1770. godine i drevni Ivanić. U Čazmi će od svega ostati kao spomen na prošla vremena i kao, značajnije, sje­dište istoimene župe i danas velebna crkva s dva zvonika. Najnovija arheološka i povijesno-umjetnička istraživanja govore da je ova čazmanska crkva prvotno bila kasnoromanička jednobrodna crkva s parom zvonika, a naknadno je kao dvorska crkva proširena u dugu jednobrodnu romaničko-gotičku, s transeptom širih krila i malim četverokumim svetištem. Crkva je vjerojatno poslije Tatara bila proši­rena u trobrodnu građevinu u gotičkom stilu, a ostale tri građevinske faze pripadaju razdoblju baroka i klasicističkom oblikovanju. Ovo je najveća župna crkva ne samo na ovom području, već predstavlja i iznimnu pojavu u romaničkoj arhitekturi Hrvatske, gdje se mogu pratiti različite povijesne faze i stilovi. Crkva je u 18. stoljeću dobila bogat namještaj, devet baroknih oltara i prekrasnu propovjedaonicu, dar župnika obnovitelja Ivana Jambrekovića (1720. - 1759.), rodom iz Međuraće, danas selo u župi Nevinac. U poslijeturskom razdoblju bit će pokušaja obnove biskupskog dvora u Dubravi do vremena bi­skupa Josipa Galjufa (1772. - 1786.), ali postupno će propadati i biti zapušten, dok će od biskupa Maksimilijana Vrhovca (1787. - 1827.) do kardinala Josipa Mihalovića (1870. - 1891.) značajnu ulogu imati biskupski dvor u Gradecu, u smislu ljetnikovca i kuće odmora.

Opširnije...

Bula o uspostavi Bjelovarsko-križevačke biskupije

BENEDIKT BISKUP, SLUGA SLUGU BOŽJIH

na trajni spomen

 

Bula pape Benedikta XVI. o uspostavi biskupijePotaknut brigom za veće duhovno dobro povjerenih mu vjer­nika, časni naš brat, kardinal Svete Rimske Crkve, Josip Bozanić, nadbiskup i metropolit zagrebački, zbog brojnosti stanovnika koji borave na području pod njegovom crkvenom vlašću, zamolio je ovu Apostolsku Stolicu da se izdvajanjem dijela područja od te Nadbiskupije osnuje nova Biskupija. Nakon što smo čuli pozitiv­no mišljenje časnoga brata Marija Roberta Cassarija, naslovnoga nadbiskupa truentinskog i apostolskog nuncija u spomenutom narodu, po savjetu Kongregacije za biskupe smatramo da zaista treba ispuniti upućenu molbu, što će ubuduće zasigurno pridono­siti spasenju duša. Stoga, vrhovnom Našom vlašću, određujemo sljedeće: od Zagrebačke nadbiskupije odvajamo dekanate: Bjelo­varski, Cirkvenski, Čazmanski (osim župe Vrtlinska), Garešnički, Križevački, Vrbovečki i Zelinski te od tako izdvojenih dekanata osnivamo Bjelovarsko-križevačku biskupiju, kojoj sjedište odre­đujemo u gradu Bjelovaru, a ondje postojeću župnu crkvu, po­svećenu Bogu u čast svete Terezije Avilske, uzdižemo na stupanj i dostojanstvo katedralne crkve obvezujući Te da se u njoj, prema pravnoj odredbi, ustanovi kanonički kaptol. K tomu, rektorsku cr­kvu, posvećenu Bogu u čast Svetoga Križa koja se nalazi u gradu Križevcima, urešujemo naslovom i dostojanstvom konkatedralne crkve, sa svim pravima, počastima i povlasticama te dužnostima i obvezama koje pripadaju crkvama te vrste. Nadalje, novu Bjelovarsko-križevačku biskupiju izabiremo za sufragansku Metropolijskoj stolici zagrebačkoj, a njezina biskupa podvrgavamo

Opširnije...

Bula o imenovanju mons. Vjekoslava Huzjaka Bjelovarsko-križevačkim biskupom

BENEDIKT BISKUP, SLUGA SLUGU BOŽJIH

ljubljenom sinu Vjekoslavu Huzjaku

 

Bula o imenovanju mons. Vjekoslava Huzjaka Bjelovarsko-križevačkim biskupomiz klera Crkve Varaždinske, dosadašnjem tajniku Hrvatske biskup­ske konferencije, izabranom biskupu nove Bjelovarsko-križevačke biskupije, pozdrav i apostolski blagoslov. 

Budući da smo Mi, nasljednik blaženoga Petra, Apostolskom konstitucijom »De maiore spirituali bono« u Hrvatskoj istodobno osnovali Bjelovarsko-križevačku biskupiju i odredili da bude sufraganska Metropolijskom sjedištu zagrebačkom, prvo joj je treba­lo odrediti Predstojnika. Nakon što smo čuli mišljenje Kongregaci­je za biskupe, tebe ljubljeni Sine, urešenog potrebnim darovima te iskusnog u crkvenim poslovima, smatramo sposobnim da njome upravljaš. Stoga te, vrhovnom Našom vlašću, imenujemo Bjelovarsko-križevačkim biskupom sa svim pravima i obvezama. Do­puštamo da ređenje primiš od bilo kojeg katoličkog biskupa izvan grada Rima, poštujući liturgijske zakone i s tim da prije toga, pre­ma svetim kanonima, položiš ispovijest katoličke vjere i prisegu vjernosti Nama i Našim nasljednicima. Povjeravamo Ti također da s ovim pismom upoznaš svoj kler i narod te ih potičemo da te s lju­bavlju prihvate i ostanu s tobom povezani. Konačno nastoj, ljublje­ni Sine, ojačan darovima Duha Tješitelja, za povjerene ti vjernike tako se brinuti da oni iz dana u dan rastu u čvrstoj vjeri,

Opširnije...