Povijesni pogled

BJELOVARSKO-KRIŽEVAČKA BISKUPIJA

Dioecesis Bellovariensis-Crisiensis

 

Osnutkom Zagrebačke biskupije 1094. godine i ovo je područje ušlo u razdoblje svojih pisanih tragova. Tako već Felitijanova povelja, iz 1134. godine, spominje osnutak Zagrebačke biskupije, kojoj je bio dodijeljen posjed Dubrava, dok se kasnije spominju Čazma i Ivanić (Kloštar). U razdoblju do sredine 16. stoljeća, najznačajnije mjesto je Čazma, koju je utemeljio zagrebački biskup Stjepan II. Babonić 1232. godine i u njoj Čazmanski kaptol s 12 kanonika. Dao je ondje sagra­diti i dvije crkve. Zborni kaptol Sv. Duha djelovao je u Čazmi kao locus credibilis do 1548. godine, kad seli pred turskom najezdom u Zagreb. U Čazmi je bilo drugotno sjedište zagrebačkih biskupa, koji su ondje često boravili do sredine 16. stoljeća, izdavali svoje službene isprave, pisali oporuke, a neki su ondje i umrli. Ondje je uz Kaptol i Čazmansku prepozituru bilo više redovničkih zajednica, crkava i drugih ustanova. Po Čazmi je nosio ime i Čazmanski arhiđakonat, koji je 1501. godine imao na svojem području 41-u župu te značajne srednjovjekovne gradove utvrde na Moslavačkoj gori, sve do Carića, sa samostanima franjevaca i pavlina. Čazmu će okupirati Turci i on­dje osnovati svoj Čazmanski sandžak 1552. godine, a po oslobođenju Čazma će biti pripojena Hrvatsko-slavonskoj vojnoj granici (krajini). Istu sudbinu slijedio je od 1770. godine i drevni Ivanić. U Čazmi će od svega ostati kao spomen na prošla vremena i kao, značajnije, sje­dište istoimene župe i danas velebna crkva s dva zvonika. Najnovija arheološka i povijesno-umjetnička istraživanja govore da je ova čazmanska crkva prvotno bila kasnoromanička jednobrodna crkva s parom zvonika, a naknadno je kao dvorska crkva proširena u dugu jednobrodnu romaničko-gotičku, s transeptom širih krila i malim četverokumim svetištem. Crkva je vjerojatno poslije Tatara bila proši­rena u trobrodnu građevinu u gotičkom stilu, a ostale tri građevinske faze pripadaju razdoblju baroka i klasicističkom oblikovanju. Ovo je najveća župna crkva ne samo na ovom području, već predstavlja i iznimnu pojavu u romaničkoj arhitekturi Hrvatske, gdje se mogu pratiti različite povijesne faze i stilovi. Crkva je u 18. stoljeću dobila bogat namještaj, devet baroknih oltara i prekrasnu propovjedaonicu, dar župnika obnovitelja Ivana Jambrekovića (1720. - 1759.), rodom iz Međuraće, danas selo u župi Nevinac. U poslijeturskom razdoblju bit će pokušaja obnove biskupskog dvora u Dubravi do vremena bi­skupa Josipa Galjufa (1772. - 1786.), ali postupno će propadati i biti zapušten, dok će od biskupa Maksimilijana Vrhovca (1787. - 1827.) do kardinala Josipa Mihalovića (1870. - 1891.) značajnu ulogu imati biskupski dvor u Gradecu, u smislu ljetnikovca i kuće odmora.

Opširnije...