Katedrala sv. Terezije Avilske u Bjelovaru

Katedrala sv. Terezije AvilskeNa glavnom, kvadratnom trgu u Bjelovaru, na njegovoj istočnoj stra­ni, nasuprot dvokatnoj vojarni »Preradović« smještena je katolička crkva sv. Terezije, u smjeru istok-zapad, u koju stane 1000 ljudi. Među zgradama odmjerenih proporcija i oblika, koje su sličnije klasi­cističkomu nego baroknomu duhu, ona odskače bogatijim oblicima pročelja, u duhu kasnog baroka. Njezino pročelje raščlanjeno je pilastrima s polukapitelima i nišama, a iz njega se uzdiže zvonik visok 52 metra, kao urbanistička vertikala grada. Građena je kao jednobrodna građevina, smještena između bivše pijarističke škole i kolegija, sa zaobijenim svetištem, površine 10x8 m, na istoku i glavnim pročeljem na zapadu. Desno i lijevo od svetišta su sakristije na kat, veličine 6x5 m. Od trijumfalnog luka, koji dijeli svetište od lađe, prema glavnom izlazu na zapadnom pročelju prostire se lađa obla pravokutna tlocr­ta, površine 20x12 metara. Pjevalište s orguljama, izgrađeno s ozna­kama baroka, poduprto s dva kamena stupa nosača u sredini, nalazi se na zapadnoj strani, a veliko je 4x12 metara. Ispod pjevališta nalazi se crkveno predvorje i kapela Srca Isusova. Prozori crkve su oslikani, a postoje i zidne slike iz 1937. godine od Sirnika. Ispod crkve nalazi se velika kripta, s vanjskim ulazom na južnoj strani.

Na poziv vojne uprave u Bjelovaru 16. listopada 1761. došli su redovnici pijaristi, braća Hubert i Ignacije Diviš. Kao redovnici koji se bave školstvom, otvorili su već 5. studenoga 1761. školu za djecu vojnih časnika, a od 1763. njihovu školu pohađala su i građanska djeca. Uza školstvo i službu kapelnika vojne glazbe, započeli su od 1761. i vjersku djelatnost u kapelici, koja je pripadala župi sv. Marije Magdalene u Kapeli. Imali su privremeni smještaj za svoju školu i stanovanje. Odredbom kraljice Marije Terezije, konačno je 10. travnja 1765. započelo kopanje temelja za crkvu u Bjelovaru, a 12. svibnja 1765. blagoslovljen je temeljni kamen. Na svečan način 1770. godine na tor­nju je postavljen križ. Gradnja crkve dovršena je 1771. godine, što označuje i kronogram na zapadnom pročelju: D:0:M:V:M Ista eCCLesla DiVae Vlrglnl thereslae a regina Marla theresla poslta est. Na blagdan sv. Terezije Avilske, 15. listopada 1772. crkva je blagoslovljena.

Opširnije...

Naslovnik katedrale

sv. Terezija Avilskasv. Terezija Avilska, djevica i crkvena naučiteljica (1515. - 1582.)

Život prve žene crkvene naučiteljice mogli bismo nazvati duhov­nim iskustvom jedne ljubavi jer je taj život bio mistika kao susret s Bogom. Terezija je rođena 28. ožujka 1815. u Avili, u Španjolskoj. Odrasla je u brojnoj kršćanskoj obitelji. Kao mlada djevojka bila je otvorena znanju, razmišljala je o budućnosti, bila je ugodna za društvo zbog svoje mudrosti, ali i sposobnosti da ljude razveseli i nasmije, što će je kao ljudska vrlina pratiti cijeli život. Primila je odgoj u obitelji do svoje zrele dobi, napunjen ljudskim i kršćanskim vrjednotama. Već u zreloj dobi odlučila je stupiti u samostan sesta­ra karmelićanki od utjelovljenja u Avili, ublažena pravila po papi Eugenu IV. Bilo je to za mnoge veliko iznenađenje, tim više što iza takove odluke nije stajao neki interes niti razočaranje, već zrela i promišljena odluka za budućnost! Budući da je Terezija bila umna, promišljena i odlučna žena, kada je jednom odlučila postati redovni­com, tu je stvar uzela veoma ozbiljno. Primila je redovnički odgoj, ulazi u molitvu i medita­ciju. Živjela je 18 godina u veliku samostanu, koji je imao 120 do 180 sestara, ali je željela dublje ući u duh evanđelja i s Božjom milošću početi jednu novu inicijativu, potrebnu Crkvi onoga vremena, da se izađe iz osrednjosti, iz uhodana, iz nedovoljno žarka duhovnog života! Opisujući svoj život u samostanu tih godina, pokazuje sve njegove slabosti, sjene i nedostatke. U duši je sve življe i jasnije osjećala zov, da se iz svega toga izdigne, da krene drugim, boljim i savršenijim putem, da bude svjedok milosti i duhovnoga u ljudskome životu! Bilo joj je 40 go­dina, kad se energično odlučila za reformu Karmela i povratak na izvorno pravilo reda. Od časa kada je jasno vidjela da je Bog više ne želi gledati »u razgovoru s ljudima, već s anđelima«, i kada je svoje srce s njegovim velikim mogućnostima »nastojala uskladiti« sa Srcem Kristovim, do tada prosječna karmelićanka - postade jaka i umna žena, velika redovnica, koja je nastojala svoj život proživlja­vati u duhu evanđelja. I u tome je bila sva obnova karmela, obnova koja je išla polako, uz mnoge poteškoće, križeve i progone, ali koja je posve preobrazila redovnički život. Muške karmelske samostane obnavljao je njezin suradnik sv. Ivan od Križa. Rodili su se novi, reformirani karmeli, strožeg opsluživanja, dostojni sinovi i kćeri ve­like majke Terezije od Isusa.

Opširnije...