3. NEDJELJA DOŠAŠĆA (C)

Došašće je vrijeme iščekivanja Gospodinova dolaska. Taj dolazak čekamo radosno, kakvo obilježje ima i ovo adventsko vrijeme, kao neposredna priprava i uvod u božićnu radost. Zato se treća nedjelja Došašća tradicionalno naziva nedjelja Gaudete. "Gaudete" znači "RADUJTE SE".

Ovako započinje čitanje iz poslanice apostola Pavla Filipljanima, gdje im piše: "Radujte se u Gospodinu u svako doba! Radujte se!". Ove nedjelje dopuštena je ružičasta boja misnice, dok se na ostale nedjelje i dane u Došašću upotrebljava ljubičasta.

Radost je temeljna značajka cijeloga Došašća. I ta adventska radost se sastoji u Gospodnjem dolasku. Utjelovljenje i rođenje Bogočovjeka je neponovljiv i najveći događaj u povijesti čovječanstva. Tu su se susrela i nerazdruživo zauvijek u jednoj osobi spojile dvije naravi: božanska i ljudska. Od tada je jedna, Isusova osoba, Stvoritelj i stvor, Bog i čovjek, zaručnik i zaručnica.
U Kristovoj ljudskoj naravi je zastupljen cijeli ljudski rod, svi otkupljenici, Crkva sa svima onima koji joj pripadaju. Božić otkriva svima nama veliku radost: Bog je naš Spasitelj. Stoga naš život, riječi i djela treba da svjedoče i drugim ljudima tu radost iščekivanja Spasitelja koju nosimo u svome srcu.

Zato se Kristu veseli svaka duša i svi otkupljenici zajedno okupljeni u Crkvi koja se osjeća kao Njegova zaručnica. Njezina je haljina spasenje, njezin plast pravednost, njezin nakit sve ono što joj je dao i daje Zaručnik. Crkva je ujedno i majka Božje djece koja je sigurna da će zemlja, iako još tako pusta i bezvodna, dati da nikne u njoj položeno sjeme Božjeg nauka i da donese plodove spasenja svim ljudima.

Da bi Crkva izrazila svu tu svoju Zaručničku i majčinsku radost, nikad nije imala ljepše i sadržajnije pjesme od hvalospjeva svoje Majke Marije, koja je prva i u najodličnijoj mjeri otkupljena i ujedno Bogorodica. Ona je prvo Božje stvorenje u novoj eri Kristova spasenja. Marija je oličje Adventa, nadošlog Kraljevstva Božjega. Duh Gospodnji je zahvatio dušu i srce, cijelo biće Presvete Djevice, kada iznenađene susretom s Elizabetom, zapjeva svoju zahvalnicu: "Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Odsad će me 'blaženom zvati' svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju." (Lk 1,46-50)

Crkva u "Magnificatu" doživljava samu sebe, a tako i svaki kršćanin. Osjećamo se predmetom Božje brige i ljubavi i to u našem srcu budi veliku radost i neizmjernu zahvalnost.
Stoga ćemo Došašće proživjeti onako, koliko ga proživimo s Marijom. Gospodin i danas dolazi k nama. I mi možemo uočiti znakove Njegove nazočnosti među nama ljudima. Da bismo otkrili te znakove Božje prisutnosti i dobrote, moramo biti budni i poput Marije iskrena srca tražiti Gospodina.
Radost, molitva, zahvaljivanje su sve sredstva našega sjedinjenja s Bogom i našega posvećenja.
Svetost mora prožeti svega čovjeka, iznutra i izvana: naš duh, dušu i tijelo. To je cilj naše priprave za Gospodnji dolazak, da nas nađe besprijekorne i svete. Nije to lak posao. Vježbanje u savršenosti je najteži ljudski posao s kojim se čovjek ne može nikada zadovoljiti i nikad se u njemu smiriti. Ali unatoč našoj slabosti i nevjernosti, Bog koji nas poziva na svetost ostaje vjeran i On će to djelo svoje milosti i ljubavi u nama učiniti. Važno je samo najtješnje se povezati s Bogom koji nam donosi svoj Mir. I ako taj mir Božji obuzme sve naše biće, tada ćemo i mi smireni u Bogu, pridonositi smirenju ljudi koji su oko nas.

To je već Advent na djelu. A Bog koji je početnik, usavršitelj i dovršitelj svakoga našega dobra, podržat će nas u svakom našem trudu za mir i spasenje čovječanstva. To je pravi smisao našega Došašća da pomognemo drugima da po nama iz bližega upoznaju Krista, da dođu do Njega i da Ga zavole.